Palac se često koristi u kombinaciji s nekim drugim gestama da bi se pokazala snaga ili nadmoć ili, pak, u situacijama kada nas drugi nastoje staviti "pod palac". U slijedećem poglavlju pobliže ćemo se upoznati s ulogom palca u ovim osobitim prilikama.

 

 

Ova je kretnja postala opće prihvaćena u SAD-u u početku devetnaestoga stoljeća ponajprije u novinama koje su se u ono vrijeme pomamile za uporabom inicijala umjesto uobičajenih fraza. Vrlo su različita stajališta o tome što ustvari znače inicijali "OK", jedni vjeruju da se time želi kazati "sve u redu" ili što bi neki rekli "okej"; drugi pak tvrde da je pravo značenje suprotno od "knock-out", to jest K.O.

 

 

Glavnina osnovnih komunikacijskih gesti jednake su posvuda u svijetu. Ljudi se nasmiju kada su sretni; kada su tužni ili ljutiti, namršte se ili pogledavaju mrko. Kimanje glavom gotovo posvuda znači "da" ili slaganje s nečim. Riječ je o obliku kimanja glavom koji je vjerojatno urođeni pokret, jer se njime služe i slijepi i gluhi ljudi. Njihanje glavom s jedne na drugu stranu upućuje na "ne" i taj je znak neslaganja također jednak posvuda, pa može biti pokret naučen u djetinjstvu.

 

 

Još uvijek se istražuje i raspravlja ne bi li se otkrilo jesu li signali kretnjama urođeni, naučeni, genetički transferirani ili stečeni na neki drugi način. Podaci su prikupljeni promatranjem slijepih i/ili gluhih ljudi koji nisu mogli naučiti signale kretnji slušanjem ili gledanjem, promatranjem gesti u ponašanju ljudi različitih svjetskih kultura, niti proučavanjem ponašanja majmuna, nama najbližih u antropološkom smislu.

 

 

Sa stručnog gledišta, kad god nekoga nazovemo "perceptivnom" ili "intuitivnom" osobom, mislimo na njegovu ili njezinu sposobnost da otkrije što znači izražavanje kretnjama druge osobe i usporedi ih s onim što signalizira riječima. Ili drugačije, kada kažemo da imamo "slutnju" ili "osjećaj u želucu" kako nas je netko slagao, zapravo shvaćamo da se njegov govor tijela i izrečene riječi ne poklapaju.