Kada biste kao govornik slušatelja, prikazanog na crtežu 5. upitali za mišljenje o onome što ste maloprije rekli, a on odgovorio da se s vama ne slaže, njegovi neizgovoreni signali podudarali bi se s njegovim izgovorenim rečenicama. Riječ i kretnje bi se poklapale i imale isto značenje. Ako bi on, međutim, rekao kako uživa u onome što ste govorili, lagao bi jer između njegovih riječi i pokreta koje je učinio ne bi bilo podudarnosti. Istraživanja pokazuju da neizgovoreni signali imaju peterostruko dojmljiviji učinak nego rečenični izričaj, tako da se u slučaju nepoklapanja valja prikloniti neizgovorenim porukama, a sadržaj izgovorenog jednostavno odbaciti kao nevažan.


Često smo u prilici vidjeti visokopozicioniranog političara kako, stojeći za govornicom, tvrdo prekriženih ruku preko prsiju (obrambeno), spuštene brade (kritičnost), slušateljstvu poručuje kako je blagonaklon i otvoren zamislim mladih ljudi. Možda će pokušati uvjeriti slušateljstvo u svoj topao ljudski pristup, odsječno poput karatista udarajući po govorničkome stalku, Sigmund Freud pribilježio je negdje kako mu je pacijentica govorila o svom sretnom braku dok je istodobno nesvjesno skidala i iznova stavljala vjenčani prsten na ruci. Freud je bio svjestan značenja nesvjesne kretnje i nije ga iznenadilo kad su počeli iskrsavati problemi u braku.


Promatranje skupina kretnji i podudarnost izrečenog i izražavanja pomoću kretnji od ključnog je značenja za točno tumačenje govora tijela. (iz knjige GOVOR TIJELA, Allan Pease)